Sjećanje na davni 2. Susret zvorničke dijaspore Biti u svom gradu i utakmicu DRINA – DIJASPORA.
Piše: Sead Hambiralović
… Došao je dan utakmice, ali pred svlačonicom ni traga od našeg protivnika! Nema Krste, nema Obrena, nema Milivoja, nema Vasketa…Nema ni Đoke! Ćato je, oslonjen o štaku, stajao sa strane i razočarano slijegao ramenima.(Kao najstariji sa centra trebali zajedno izvesti „počasni udarac”, op.a ).
Slađan Ljepić pokazuje dres na „piscu” koji je obukao nakon zamjene. (H.D.)
„STARA DRINA” NIJE DOŠLA?! Jedino se pojavio Stevo. Bio je iz mlađe generacije fudbalera. Imao je zakazan trening sa podmlatkom. Neugodno mu je, ali ne komentariše. Na tribinama se skupilo više policajaca nego gledalaca.
Predložio sam:
– Kada smo već došli i ako nije problem, da odigramo trening utakmicu sa podmlatkom?
Stevu sam zatekao. Odšutio je malo, koliko mu je trebalo vremena da razmisli. Na sebe je preuzimao veliku odgovornost.
– Zašto da ne… – reče odlučno.
Nas je došlo dvanaest. Neko je trebao na klupu.
– Ja ću na klupu, pa ćemo se mijenjati… – rekoh.
Većina neće dugo izdržati. Sačekaću i ujedno biti “selektor”.
Čim smo istrčali, odmah su krenula ružna dobacivanja. Nije to ništa novo, ali jedno je čitati u novinama, gledati na te-veu, a drugo ovo. Ali, svi smo bili odlučni zaigrati. I dok sam pored autlinije pratio igru i povremeno bacao pogled na tribine, neko me dozivao i mahao. Bila su to djeca iz moje ulice.
Došao je dječiji pisac, čuo sam ove iste glasove dok sam sjedio na balkonu, još uzbuđen nakon što sam se polagano sastavljao sa kućom poslije toliko proteklih godina. Sve vrijeme, dok sam sjedio na balkonu, ili se vrtio po dvorištu, ili sam krenuo u grad, osjećao sam njihove skrivene poglede. A kada sam im se jednom pridružio na dva mala gola i pokazao nekoliko finti, više me nisu ostavljali na miru i često dozivali da im se pridružim. Izgledalo je sve kao nekad (ne računajući poglede iza zavjesa sa okolnih prozora) i jedino su još falili Husko, Edo, Amir, Bijeli… Zamijenili ih Bojan, Nikola, Slađan, Marko…
Rezultat se stalno mijenjao, ali je bilo izvjesno da naš tim neće dugo izdržati. Prvi je Fiko zatražio predah. Došlo je vrijeme da i ja uđem. Ponesen, utrčao sam u teren, dok mi je tijelo zatreperilo od radosti i uzbuđenja. Konačno sam tu, na našoj travi, a okolo poznate konture grada, istina nadograđene, trčim kroz topli zrak, poletio bih da mogu, i više ne čujem ono gratkanje grupice. Čujem ono što želom da čujem, moje nove drugare, čije navijanje mi miluje uši dok pravim prvi pas prema Picanu, koji vješto drubla i nabacuje pred gol.
Onda se dogodilo ono što sam najmanje očekivao. U predjelu lijeve butine oštri bol zaustavio moj prvi šprint. Pljaf, gotovo je mojom utakmicom! Mišić. Šepajući, krenuo sam sa terena. Kao po komandi, moji drugari iz ulice spustiše se prema ogradi.
ZAMJENA: Na licima im primjećujem da je žao što neću nastaviti. Imali smo igrača manje s mojim izlaskom. Fiko odmahuje da nastavi.
– Hoće li neko da me zamijeni? – doviknem im.
Među djecom nastade komešanje. Izdvoji se Slađan. Bio je najviši i prilično štrakast. Bojan i Marko igrali su bolje, ali nisam se iznenadio što je on najbrže reagovao. To je ona dječija osobina ako nekoga starijeg zavole, onda je on idol i uvijek nastoje biti u blizini. To sam osjećao u njegovim očima prateći radost ako smo u ulici igrali zajedno.
Još ne vjeruje, ali spreman je preskočiti ogradu.
– Stvarno?!
– Stvarno.
Slađan je vješto preskočio ogradu i brže bolje navukao moj dres. Onda je ponosno bacio pogled na tribine i utrčao u teren. Taj je detalj onima sa tribina možda bio smiješan, ali je meni značio puno, računajući i tih mojih svega nekoliko minuta igre. To se sklopilo u nešto mnogo više i gdje su odjednom bezvezna dobacivanja otišla u ništa, viđeno, nije vrijedno spominjanja, kao i brojnost policije za svaki slučaj. Imalo je sve ovo smisla, duboko sam uzdahnuo i nastavio pratiti utakmicu sa klupe… (Insert iz romana Bijeli cvijet iznad puta, S.H.)
USLOV ZA „VEZU”: Zareda dvadeset godina. Slađan je imao dvije kada je sa svojima iz Zenice izbjegao u Zvornik. Za razliku od Beksuje, najkomšijskija ulica bila je življa i nalazila kuća „pisca”. Najrađe se igrao sa Čedom, Bojanom, Filipom i Stefanom. Lijepo se razvio u stasitog momka (34), vedrog dječačkog lica. Radi kao PTT manipulant u Novoj Alumini, zadovoljan je. Pitam kako „stoji” sa djevojkama? Bez auta i para „ništa”, veli. Sa jednom šetao pored Drine. S prve ima li auto? Ako nema, neka „javi” kada bude imao… Prvo je trebalo položiti vozački, onda kupiti neko polovno. Kad je potražio otperjala u inostranstvo. A devarat i tošak je auto, riješio se. Čuj, trebaš u skučenom gradu pola sata tražiti parking, a sat u crvenoj zoni 3KM, plavoj 2, a zelenoj 1. Plus nerviranje..!
Nakon posjete nekoliko naših iz Švedske i Austrije, Nedžila i Slobodan Radaković ponijeli su lijepe utiske u daleku Australiju.
PISMO IZ AUSTRALIJE: Zdravo Seade! Stigli nazad pa da se javimo i zahvalimo na ukazanom gostoprimstvu. Naš odmor u Zvorniku ove godine je bio planiran prevashodno zbog proslave 50 godina mature gimnazijalaca. Bio je to zaista izuzetan jubilej, lijep i emotivan susret.
Ovo ljeto je bilo vrelo, pa je jutarnja kafa u čaršiji bila jedan od rituala koji smo uživali. Slučajnost navede da posjetimo tvoju Muzejsku postavku Bijeli Golub. Lijepo dočekao i iznjeo niz zanimljivih detalja vezanih za pojedine eksponate.
Imponovalo je da pogledamo ovu postavku koja ilustruje tvoj dugogodišnji umjetnički, novinarski i mirovni angažman u našem gradu koji je nastavljen u Skandinaviji.
Kao sto smo bili ljubazno dočekani, tako i ispraćeni – sa friško ubranim smokvama iz tvoje bašte. Pored kupanja na Drini, posjeta muzejske postavke bila je jedno od osvježenja ovog dugog, toplog zvorničkog ljeta, 2025.
Pozdrav iz Melbourne/ Nedžila i Slobodan Radaković
____________
Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju Gljiva Mira –DaBudeBolje; Reference osnivača projekta OVDJE . Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional i povremeno BHDINFODESK i ŠEHER BANJALUKA u Švedskoj; Fb stranice: BIH DIJASPORA INFODESK i Gljiva Mira; Kontakt:060 3389166 info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com
