Piše Edin Osmančević – Plenkovićeva legalnost i bosanska stvarnost!

Kada Željko Komšić pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija izgovori rečenicu da “presude međunarodnih sudova izgledaju kao da se mogu kupiti”, to nije samo politička retorika – to je vapaj naroda koji tri decenije živi u nametnutom političkom sistemu što ga održavaju vanjski i unutrašnji manipulatori.

I tu dolazimo do reakcije hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, čovjeka koji se brani od ozbiljnih optužbi floskulama o “budžetskim poteškoćama ESLJP-a” i hrvatskim donacijama “za opći rad Suda”. To što zemlja-donator kasnije nastupa u istom predmetu kao zainteresirana strana, prema Plenkoviću, sasvim je normalno. Samo u njegovoj verziji “pravne države” i “europske legalnosti” takva praksa može biti moralno prihvatljiva.

Plenkovićeva Hrvatska je, nažalost, zemlja u kojoj je korupcija institucionalizirana, a kriminal ozakonjen. Sam premijer, bez obzira na uljudni nastup i evropski rječnik, vodi državu koja se guši u korupcijskim aferama, od energetike do zdravstva, od sudstva do lokalnih vlasti. To je država u kojoj je zakonski okvir često tek paravan iza kojeg se odvija sistemska pljačka.

I upravo takav model “legalnosti” on pokušava izvoziti u Bosnu i Hercegovinu. Umjesto da se uhvati u koštac s domaćom korupcijom, Plenković nastoji BiH ostaviti trajno zarobljenom u etničkim kvotama, nejednakosti i blokadama.

Ne treba zaboraviti ni ideološku pozadinu. Hrvatska politika je decenijama koketirala, a često i otvoreno zagovarala nacionalistički i revizionistički narativ. Zemlja u kojoj su Thompsonove pjesme s ustaškim pozdravima himna na stadionima i trgovima ne može davati lekcije o evropskim vrijednostima.

Plenković, možda lično ne pjeva na koncertima svojih idola, ali politički uživa u njihovim efektima – homogenizaciji biračkog tijela, održavanju straha i podjela, i stalnom naglašavanju da “Hrvati u BiH” trebaju posebne političke aranžmane koji su suprotni građanskom principu.

BiH nije i neće biti hrvatska, srpska ili bošnjačka kolonija. Ona može biti samo bosanska – država svojih građana. To je ključna istina koju svi pokušaji pritisaka, lobiranja i finansiranja međunarodnih sudova ne mogu promijeniti.

Komšić je u pravu kada kaže da danas živimo pod “embargom na demokratiju”. Međunarodna zajednica, uz pomoć svojih regionalnih partnera poput Hrvatske, održava sistem u kojem manjina blokira većinu, a etnička pripadnost određuje da li si građanin prvog ili drugog reda. To je sramotno i to je razlog zašto su presude ESLJP-a – od Sejdić–Finci do Kovačević – ostale mrtvo slovo na papiru.

Premijeru Plenkoviću, vi svoju verziju legalnosti možete nastaviti sprovoditi u Hrvatskoj – zemlji kriminala, korupcije i ideoloških nostalgija za poraženim režimima. Ali u Bosni i Hercegovini taj model neće proći. Građanski princip ovdje nije predmet pregovora, niti luksuz, već jedini mogući put u budućnost.

Možete donirati Sudu, možete lobirati u Briselu, možete širiti iluzije o “europskom putu BiH” koji vodi preko etničkih geta – ali BiH će ići drugim putem. Putem svojih građana, putem jednakosti i slobode.

I na kraju jedno pitanje :Ako je Plenkoviću stalo do legalnosti zašto ne vrati srbima srpsku krajinu i da naprave jedan uspjesan model etnicki podjeljene zemllje koji mi mozemo da sljedimo, pa cemo onda i mi tako?

I neka bude sasvim jasno: BiH neće odustati. BiH će biti građanska i bosanska – uprkos vama i vašim idolima.