Tuzla će se danas oprostiti od uvaženog profesora, naučnika i pedagoga, te prvog dekana Fakulteta za tjelesni odgoj i sport.
Pretpostaviti danas na ispračaj najviše doći kolega, prijatelja bivših i sadašnjih studenata pa i mojih Zvorničana. Nakon jučerašnjih prijepodnevnih slanih jezera popodne na zvorničkom Mejedanu pored Drine srećem Mirsada Hadžiefendića. Čuo je za tužnu vijest. Složio se na moju opasku da je u svoje vrijeme Fehro bio jedan od „najatletskijih” momaka. Rado sam ga sretao na nekadašnjoj Pedagoškoj akademiji, svoji iako sam bio neke druge „branše”.
Tokom rata komšije su sačuvale moju sliku „Drinka” pored Beksuje, nastalu u ateljeu Miloša Lysoneka na zadnjem spratu nekadašnje PA. Pa će najmlađi brat Nihad prije nekoliko godina ispričati šta se desilo na „vretenu” kada mu je zapala noga. Fehto i ko je već bio još od Beksujana su zapomagali da se odmah zaustavi. Dok je vodeničar čuo i zaustavio prikliješteni Nihad se provrtio 2 ili tri puta. Nepomičnog su svukli i biće da je Fehro bio najprisebniji i sa nekoliko „šamara” brata oživio.
Prije desetak dana sreo Nihada sa suprugom i utvrdo dogovorili da ih posjetim i u tančine ispriča. Kad loša vijest da Fehro nije dobro. Koja šteta da za taj događaj nisam znao ranije i čuje sa njegove strane…
Krune se krune Zvorničani u Tuzli i diljem svijeta.
Počivaj u miru, dobri čovjeće!
Sead Hambiralović
