Bosna i Hercegovina je sve dalje od evropskog puta, a sve dublje u političkom, institucionalnom i moralnom blatu. Umjesto da se provode reforme i jača vladavina prava, svjedočimo sistemskoj paralizi izazvanoj djelovanjem pojedinaca koji su pozicije moći pretvorili u mehanizme lične i političke kontrole. To više nije pitanje političkih razlika — već direktna prijetnja opstanku pravne države ali i tazvoja demokratije i ljudskih prava u njoj.
Na listi onih koji svojim djelovanjem koče napredak BiH, izdvajaju se pojedini nosioci vlasti u entitetu Republika Srpska. Među njima su ministar finansija BiH Srđan Amidžić, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac, te predsjednik Narodne skupštine RSa Nenad Stevandić. Njihova uloga ne ogleda se u unapređenju javne uprave ili ekonomije, već u aktivnom podrivanju zajedničkih institucija, sabotiranju zakona i blokiranju svakog pokušaja funkcionalne saradnje unutar BiH. Oni nisu nista drugo nego pipci mnogo vece hobotnice ciji je interest da drzavu drzi zaroblenu u kriminalu i korupciji.
Koristeći institucionalne mehanizme, ti političari stvaraju ambijent potpunog nepovjerenja i zastoja — dok građani, bez obzira na etničku pripadnost, trpe posljedice.
Simbol urušavanja pravnog poretka je svakako gradanin Milorad Dodik, bivši predsjednik Republike Srpske, protiv koga je podignuta optužnica zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika. Uz to, isti se nalazi pod sankcijama Evropske unije, Sjedinjenih Američkih Država i drugih međunarodnih aktera.
Uprkos svemu, Dodik i dalje aktivno učestvuje u političkom životu, zahvaljujući zakonskoj povlastici koja omogućava otkup zatvorske kazne do godinu dana. Time se šalje poruka da zakoni nisu jednaki za sve i da politička moć može kupiti slobodu — što je direktna negacija temelja vladavine prava.
Ovakvo stanje ima ozbiljne i dugoročne posljedice:
Evropski put BiH je zaustavljen – Ključne reforme iz 14 prioriteta Evropske komisije se ne sprovode, jer političke blokade sprječavaju donošenje zakona i usklađivanje sa EU normama.
Povjerenje u institucije je urušeno – Građani sve više vjeruju da je pravda selektivna, a država funkcioniše isključivo u interesu političkih elita.
Egzodus mladih – Ogroman broj mladih i obrazovanih ljudi napušta zemlju, svjestan da u ovakvom sistemu ne postoji ni sigurnost ni budućnost.
Političari koji aktivno sabotiraju ustavni poredak i evropske integracije ne smiju biti tretirani samo kao oponenti u političkom pluralizmu. Njihovo djelovanje ima stvarne posljedice po milione ljudi i dugoročni razvoj zemlje.
Zato ne samo da moraju biti politički udaljeni iz javnog života — već i procesuirani u skladu sa zakonom.
Građani BiH ne smiju više biti taoci sistema u kojem je odgovornost zamijenjena privilegijama, a pravda političkom trgovinom. Ova zemlja može napredovati samo ako oni koji je svjesno koče — više ne odlučuju o njenoj sudbini.
Kada bi riječi bile rad, ljudi poput Kajganića bi već izgradili autoput do EU. Nažalost, stvarnost je drugačija – imamo političke ‘govornike’ koji od BiH prave scenu za ličnu promociju, a ne funkcionalnu državu.









